beats by dre cheap

Sve je otislo u Honduras (da ne kazem gdje)

Stojim u autobusu obje ruke drzuci se za «sipku». Vjerovatno nosim neku smrtno  ozbiljnu facu i malo razmrljanu sminku. Nije do mene, trepavice mi kratke.

Na «stanici kod tehnicke skole» ulazi par mladica, mislim djece, mislim mladica.

1-2, 2-3 razred, vise ne znam ni procijeniti. Golobradi. Isto onako kao sto su bili oni iz moje generacije.

Ostalo je sto. Stanica kod «tehnicke», vrijeme druge smjene, linija «osmica» samo su se promijenila lica.

I upravo znam sta one djevojcice, pardon, djevojke misle kad oni onako nonsalantno «ulete» pokazujuci vozacu svoju ofucanu iskaznicu. One vole ono dobacivanje, vole, znam.

I mislili smo tad da smo pokupili svu pamet svijeta i nismo imali prioritete.

Slusali smo neke gluposti, pa smo se onda «uozbiljili» i poceli pucati po starim domacim rock albumima.

Onda smo padali u depresiju zbog «neuzvracenih ljubavi». I izmisljali sve moguce kombinacije «kako naletiti na njega».

I ne sjecam se bas, ali sjedili smo u parku prije i poslije skole, pokusajuci okom uhvatiti neke «starije» momke.

A i oni su bili djeca.

I sad smo djeca, ako nista, za par godina cemo shvatiti da jesmo.

I mijenjamo se, brate, mijenjamo. Meni vec govore da sam «cura i po», a ne znam sta pod time podrazumijevaju, ako bismo to odredjivali na osnovu moje tezine onda bih i mogla biti cura i po.

I sad kad dodjem kuci ceka me topli dom. I sve je nekako isto, ali nikad nece biti kao prve dvije godine srednje skole.

Kad je covjek bio glup, ali zadovoljan i bezbrizan.

Je l' ti skontas da si pametan, ne valja, ne valja.

 

Las Nubes
http://djevojche.blogger.ba
12/02/2009 00:49